*..crvena ruža..*

Možda se ponekada čini da Ljubav ne postoji..
Da je ona izmišLjena samo da bi Nama biLo kakše..
Osiječaj koji se nemože riječima opisati,
potreba koju žeLimo svaki dan iznova živjeti..

Svađe,laži,uvrede...
Mnogi će reči to nije Ljubav,tu Ljubav prestaje..
ALi daLi je vrijedno odustati?
..daLi je vrijedno,i kada dođe do toga,sam sebe
uvjeravati da se nije ni dogodiLo??

Živjeti,disati,moLiti,voLjeti..
VoLjeti iskreno i predano,nesebično davati i primati..
Osiječati se sigurno uz osobu koja je jedina za nas..
..voLjeti sebe,dozvoLiti si da budemo sretni..

Makar nisamo još doživjeli Ljubav,
ne odustajmo,ona će doći..Ona postoji..
Ne gubimo vjeru,vjerujmo danas,sutra,zauvijek!
..i nakon mnogo godina Ljubav nije nestala,samo se sakriLa..
Vratiti će se kada se najmanje nadaš i najviše ju trebaš..

Znam da znaš da je ona negdje tu..
Da Te čeka da ju otkriješ..
..vjeruj u Ljubav,Ona zbiLja postoji..

Stoji mi na usnama,čuti polako.
Svaki drhtaj još Tvoj osjetim,svaki miris poželim,
svaku riječ ponovim kao molitvu..
Oči suzna još Te čekaju,
moje usne još Te trebaju..
Srce još nije spremno oprostiti,
ali tijelo za Tobom tuguje..

Molitva mi je jedina nada,
jedina traka svjetlosti u životu koja me na životu drži..
Trebam Te,znaš li to?
Moj život više nema smisla otkad si otišo..
Tvoji poljubci i pogledi su mi budili zar za životom,
ali sada toga više nema..
Zašto?

Tvoja molitva mi još na usnama stoji
i svaki dah bez Tebe dušu polako umara..
Nemogu više dalje,srce neda..
Jer jedino zna da Te treba..
Bojim se jer nisi tu kad Te trebam,
polako tonem u ponor očaja i srama
varajuči sama sebe da..

..još u Tebi postojim..